Što je Winnicott?

Na osnovi svakodnevnih iskustava da u životu svake obitelji i u razvoju djece može doći do problematičnih situacija ili do zastoja u razvoju; da većina roditelja ipak ima spremnost i snagu bez vanjske pomoći riješiti nastali problem i pomoći svome detetu; i da je u slučaju, kada izostane spontano poboljšanje, često dovoljna samo minimalna podrška ili pomoć za ostvarivanje pozitivnih izmjena i izlaza iz zastoja - Winnicott je utemeljio analitičko orijentiranu kratku psihoterapijsku metodu - terapijsku konzultaciju. U okviru ove psihoterapijske metode komunikaciju sa djetetom se ostvaruje zajedničkim crtanjem, metodom "škrabalice". Metoda je povoljna za otkrivanje traume i konflikta koji generiraju djetetove simptome. List papira koji kruži između djeteta i terapeuta može poslužiti za otkrivanje djetetovih nesvjesnih sadržaja. Winnicott tijekom procesa crtanja - škrabanja vodi dijete prema ponovnom proživljavanju i elaboraciji traumatskih doživljaja, a potom i do korekcije doživljaja i ozdravljenja. Cilj terapijskih konzultacija nije tumačenje nesvjesnih sadržaja. Winnicott smatra prihvatljivim samo ono tumačenje koje posredstvom nove asocijacije doprinosi otkrivanju traumatičnih sadržaja. U okviru terepijske konzultacije dijete koristi psihologa kao subjektivni predmet i u ovom odnosu dijete usmjerava tijek komunikacije prihvačajući ili odbijajući terapeutove asocijacije i tumačenje. Ovaj odnos se može osigurati najviše u 2-3 susreta. Nakon toga dolazi do izmjene u strukturi odnosa, pojavljuje se otpor, odnosno, mehanizmi transfera.

Tijekom zajedničkog i naizmjeničnog crtanja, terapeut i dijete dopunjavaju započete crteže. Docrtavanjem, daju smisao i značenje naškrabanim linijama. Tokom zajedničkog rada, prazan papir koji nema nikakvo značenje "tabula rasa", treba se ispuniti sa smisaonim, prepoznatljivim sadržajem. Zajednički rad, crtanje postaje igra bez granica, bez naročitih pravila, koji istovremeno prerasta u kreativni proces, u događanja tijekom kojeg se stvari mijenjaju i razvijaju. Zahvaljujući ovom svojstvu "škrabalica" postaje pogodna za pokretanje i prikazivanje i djetetovih i terapeutovih projekcija. Rezultat kreativnog ispoljavanja je pojava jedne teme, koja se tijekom svog ponavljanja stalno dopunjava sa novim sadržajem i obogaćuje novim detaljima. Tako crtanje predstavlja djetetov pokušaj da se oslobodi od traumatskih doživljaja. U terapijskim konzultacijama dijete nije prepušteno sebi, samo vlastitim snagama. Ranije doživljenu traumu tijekom crtanja, dijete proživljava u prisustvu terapeuta koji pruža zaštitu i sigurnost. Simboličko tumačenje i ponovljeni emocionalni doživljaji mogu poslužiti kao korektivni doživljaj. Zahvaljujući ovim svojstvima zajedničko crtanje, "škrabalica" je pogodno za pokretanje mehanizama samoizliječenja te čak i jedan terapijski susret može biti efikasan. Na kraju procesa crtanja, kao rezultat produbljivanja terapijskog procesa terapeut inicira vizualizaciju i eksploraciju jednog djetetovog sna. 

Dok su klasične psihodijagnostičke metode bazirane na crtežu obitelji, drveta, čovjeka što su individualne metode gdje terapeut promatra kako i što dijete crta. Winnicotova metoda se ostvaruje u međusobnom, simetričnom odnosu djeteta i psihoterapeuta. Naslanjajući se na svoje nesvjesno i dijete i terapeut se uključuju u stvaralački proces, iz nestrukturiranih linija grade nešto što je strukturirano, što ima svoje značenje.